Tjedni Komentar”(II) Imaju li Hrvati odgovor na tzv. „non-paper“ i otvoreno pismo „probosanskih“ snaga (2.)

0
720

                                                       (II)

 

Cijela se priča s non-paperima zakotrljala nakon Pahorova sastanka s dva bošnjačka i jednim srpskim članom P BiH. Zato je Pahor, nakon povratka iz BiH još više uvjeren da se EU suočava s “neugodnom situacijom u kojoj neće moći preko noći donijeti odluku o budućnosti Zapadnog Balkana a ipak će morati djelovati brzo“. Rekao je i da strahuje da je trenutni tempo prespor. “U tom slučaju, svašta se može desiti na Zapadnom Balkanu, možda čak i uz upotrebu sile, pa ćemo opet gledati krvoproliće.”. Janša se ogradio od navodnog „slovenskog“ non-papera, potvrđujući u razgovoru s pravim bošnjačkim članom PBiH, Džaferovićem, da „Slovenija podržava suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, kao i njen euroatlantski put, poštujući u potpunosti Dejtonski mirovni sporazum“. Sarajevo Janši ne vjeruje.

 Od tajnog „non-papera“ do javnih „otvorenih pisama“

Najprije je insceniran Komšićev „bijeg“ sa sastanka s Borellom ne bi li ovaj shvatio da se s Dodikom ne može razgovarati. Bila je to epizodna uloga u zadnjem, počasnom krugu Ljiljana Zlatnog, ali njemu ništa nije teško „za raju“ učiniti.  Drugi bošnjački član PBiH objašnjava zašto je morao napustiti tako važan sastanak:“Dodik negira genocid, negira državu gdje je predsjedavajući Predsjedništva, govori o mirnom razlazu, vrijeđa ljude na ličnoj osnovi itd. i nekad je jedini način da se tom njegovom primitivizmu oduprete to da vi ne upadnete u taj primitivizam“ – pravdao se Željko pa, da komu ne bi ostalo nejasno, dodaje: „Razgovarali smo o potrebi da BiH ipak napravi neki iskorak jer svi govore i nadaju se tom kandidatskom statusu a ne možemo ga dobiti sa ovakvim stanjem u kakvom se nalazimo“. Naravno, spomenuto je i sve to što se dešavalo oko non-papera (u množini!?, misleći valjda i na službeni hrvatski prijedlog) koji su se pojavili. „Non paper iznosi ideje koje mogu zapaliti Evropu“- kaže Željko Drugi. Eto, ako komu nije bilo jasno gdje je, zbog čega i zarad čega nacrtan famozni „non-paper“. Drugi član PBiH je to plastično i uzročno-posljedično objasnio. No, kakva bi to argumentacija bila bez strašenja građana nekim novim šovinizmom koji zaslužuje čvrsti antifašistički stav (na koji drug Željko ima franšizu): „U nekim zemljama EU (valjda Mađarskoj, Sloveniji, Francuskoj, Italiji, Poljskoj, Češkoj, Hrvatskoj …) definitivno imate takve snage, desničarske, šovinističke, fašističke, koje lagano preuzimaju državni aparat, preuzimaju obavještajne službe, medijski prostor, cijelu strukturu državnu i oni kroz taj aparat, pa i diplomaciju lansiraju svoja viđenja, koja podsjećaju na najcrnje dane od Drugog svjetskog rata. Svašta tu možete čuti, od antisemitizma, antiislamizma, ksenofobije, šovinizma, do nacizma klasičnog koji se čak i ne krije“- kaže Željo Antifa . On je uvjeren da II. svjetski rat traje i da je upravo on Valter koji brani Sarajevo. (Alkohol, očito, nije najgore što se jadnom insanu može dogoditi.)

Iako, sa svim simptomima poremećene osobnosti, Komšić ipak može biti sretan jer nije potpuno isključen iz operacije „non-paper“ kao što su notorni mlado-muslimanski aktivisti Reuf Bajrović i arkadaš mu Avdo Avdić  s portala zurnal.info (koji je na stalnom linku šefu obavještajne agencije OSA, Osmici), po čemu se najbolje vidi koliko je operacija brižno pripremana i koliko je zapravo  sofisticirana.

Internacionala stiže upomoć sarajevskim antifama i probosanskim snagama

Narativ u kojemu su „antifašisti“, „probosanske snage“, „zdrave snage“ suprotstavljene nasilno proizvedenim „šovinsitima“, „ksenofobima“ pa i fašistima, ne samo u BiH, jer bauk „fašizma“ kruži cijelom Europom. Zato su hiperaktivni bošnjački žbiri za svaki slučaj angažirali i svoje stare jarane iz ustajale obavještajne jugo-bare bez obzira gdje su trenutno na zadatku: od notornog Mesića i njegovih kamarada iz IFIMES-a, preko  „instant-stručnjaka za BiH“ u Slobodnoj Dalmaciji, Damira Pilića,  do za budućnost BiH strašno zabrinutih „neovisnih analitičara“ Deutsche Welle-a i Der Standarda. Najprije se za DW komentarom na hrvatski non-paper, oglasio notorni Cristian Schwarz Shilling: „Ovim ‘non-paperom’ hrvatska vladajuća stranka HDZ podržava napore svoje sestrinske stranke – HDZ BiH – da promijeni Izborni zakon u BiH na takav način da se može održati blokada države BiH a uz to da se održi i stalna kontrola i utjecaj Hrvatske na donošenje odluka u BiH. Da ovo otvara put trećem entitetu i u konačnici njegovom pripajanju Hrvatskoj, na prvi pogled se ne prepoznaje u ovom ‘non-paperu’ – kaže C.S.S, koji svoju analizu za DW zaključuje u maniru najvećeg velikobošnjačkog lobista: „Nije jasno zašto je Slovenija, koja će uskoro preuzeti predsjedavanje EU-a, potpisala hrvatski ‘non-paper’. Ali jasno je da su ideje s kraja 1980-ih koje su Slobodan Milošević i Franjo Tuđman donijeli na svijet i danas itekako žive. EU se mora konačno pozicionirati protiv nacionalističkih i fašističkih težnji, uključujući i one u vlastitim redovima, i nastupiti na zapadnom Balkanu a posebno u BiH s jasnom, transparentnom i fokusiranom politikom. To je izuzetno važno i zbog nacionalističkih stremljenja unutar same EU“ – zaključuje negdašnji njemački nacionalist iz CSU-a, danas veliki antifašist, Schwarz-Schilling.

 

Hrvatski non-paper je razljutio i  Željka II. bošnjačkog člana PBiH Komšića, koji je u svom non-paperu ukazao na „miješanje Srbije i Hrvatske u unutrašnje stvari BiH kao i pritisak Rusije zbog aspiracija BiH za ulazak u NATO“. Zato on poziva na aktivniji angažman EU-a i pomoć u deblokadi državnih institucija, inače će, kako je naglasio, situacija u zemlji još više eskalirati. Sve je to uznemirilo i Manuela Sarrazina, člana njemačkog Bundestaga i glasnogovornika za istočnoeuropsku politiku u parlamentarnoj grupi Bundestaga Bündnis 90/Die Grünen. On je tražio jasan odgovor njemačke Vlade po pitanju reforme Izbornog zakona u BiH. I dobio je odgovor čak i na ono što nije pitao: “Savezna vlada se zalaže za teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine – s postojećim entitetima. Stvaranje trećeg entiteta, pored postojeće Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, ne može biti cilj reformskih napora iz perspektive savezne vlade”, stajalo je u odgovoru zastupniku Sarrazinu,  iz Berlina. Ima li tko jasno odgovoriti Sarrazinu: Kamarad Manuel, Hrvati u BiH, kao ni cijela BiH, nisu nikakva njemačka kolonija, a Hitlera su pobijedili u ratu tako da je drsko i bezobrazno da se neki njemački zastupnik trudi oduzimati im temeljna ljudska prav. Imate vi svoj, njemački federalizam pa ga mijenjate, ako već nemate drugog posla. O sudbini BiH će odlučiti tri naroda i svi građani BiH.

Dopisnica Standarda iz Sarajeva, Adelheid Wolfl  piše zabrinuto (baš kako gazde iz Sarajeva žele čuti): „Ukupno je pet presuda Europskog suda za ljudska prava (Sejdić-Finci, Zornić, Pilav, Šlaku i Pudarić) kojima se traži prestanak diskriminacije. Ustav bi se morao promijeniti kako bi se osigurala jednakost svih građana. No ako Čović uspije nametnuti svoju ideju ‘legitimnog predstavljanja’, to bi dovelo do suprotnog, naime do daljnje etnizacije i fragmentiranja države“. Adelheid prerano razotkriva ciljeve non-papera i cijele operacije zaustavljanja malobrojnijeg naroda u ostvarenju minimalne, temeljne zaštite nacionalnih prava u višenacionalnoj zajednici.

Home | Herceg-Bosna | Rješenje hrvatskog pitanja u BiH

(nastavlja se)

 

Lucian Misic, Washington D.C.

Analitički Tim bpz.