Ivica Ursić – Uvijek nedjeljom: U sjeni križa

0
181

Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, umre, donosi obilat rod.

 

 

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Među onima koji su se došli klanjati na blagdan bijahu i neki Grci. Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: »Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.« Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu. Isus im odgovori: »Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac. Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! Oče, proslavi ime svoje!« Uto dođe glas s neba: »Proslavio sam i opet ću proslaviti!«

Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: »Zagrmjelo je!« Drugi govorahu: »Anđeo mu je zborio.« Isus na to reče: »Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas. Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.«

To reče da označi kakvom će smrću umrijeti.

Riječ Gospodnja.

(Ivan 12, 20-33)

U SJENI KRIŽA

„Koji stanuje u zaštiti Višnjega,

koji boravi u sjeni Svemogućega,

reći će Gospodu:

»Utočište moje i Zaklone moj,

Bože moj u kojega se uzdam!«

(Psalam 91,1)

Holman Hunt autor je čuvene slike „Sjena smrti“. Slika prikazuje Isusa kako stoji u drvodjeljskoj radionici u Nazaretu. Svoju pilu je položio, sa strane, pored sebe. Oči je podigao prema nebu, a ruke je raširio. I dok se odmara od svog posla, u ovakvom položaju, sunce ga obasjava i tako nastaje sjena, u obliku križa, na zidu iza njega.

Koliko god je ova slika bila povijesno diskutabilna ona je teološki istinita. Isus je rođen za ovu svrhu: da podari svoj život na križu za naše grijehe. Njemu život nije bio oduzet nego ga je on dao svojevoljno. Isusovo poslanje je bio križ.

Križ je i naše poslanje.

Sjena križa proteže se od Kalvarije sve unatrag do Rajskog vrta i u sebi nosi bit poruke Evanđelja.

Slušamo danas u čitanju iz Evanđelja po Ivanu rečenicu koju prvi izgovoriše neki Grci.

„Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.“

Isus je tih dana u Jeruzalemu bio pravi „celebrity“. Trijumfalni ulazak u grad zaintrigirao je mnoge, ali nedavno dizanje Lazara iz mrtvih, nakon što je ovaj već četiri dana bio mrtav, učinili su Isusa temom broj jedan.

Zato taj zahtjev Grka, upućen Filipu, Isusovom učeniku i nije neko veliko iznenađenje. Vjerojatno su Filip (koji je sudeći po imenu bio grk i govorio grčki) i njegov brat Andrija pristupili Isusu i rekli mu da ga neki tamo grčki turisti žele osobno upoznati. Vjerojatno. Ne znamo. Ali znamo da se je od tog trenutka čitava priča počela odvijati u potpuno neočekivanom pravcu.

U 21-om retku stoji zapisana želja tih Grka, ali u 36-om čitamo slijedeće: „To reče Isus, i ode te se sakri od njih.“

Isus se skriva?

Skriva se od Grka.

Skriva se od sviju.

Zašto?

Došlo je vrijeme Isusovog odlaska. Vrijeme se je ispunilo. Došlo je vrijeme kada Isus treba biti „skriven“ u smrti i zato su njegove riječi teške, bolne. Dramatične.

„DuÅ¡a mi je sada potresena…“

I govori da treba umrijeti, baš kao što umire pšenično zrno, a sve kako bi donijelo mnogo roda. Ali narod ne želi slušati tu priču. U Zakonu stoji da Mesija „ostaje do vijeka“ i njima nije jasno o čemu to sada Isus govori. Smrt? Odlazak? Je li on Krist ili nije? Kako on može biti Sin Božji?

Oni Grci vjerojatno se nisu susreli s Isusom. Ali samo nekoliko dana kasnije, ti isti Grci, vjerojatno su prošli pokraj figure razapete na križ, na brdu zvanom Golgota.

„A kad ja budem podignut od zemlje, sve ću privući sebi.“

Vjerojatno su stali u sjenu križa i bili svjedoci paradoksa. Isus, osobno više nikome ne odlazi, ali mi od toga dana trebamo i moramo otići k njemu. Ako ga želimo vidjeti. I s njim se susresti.

Zato moramo prići križu. I stati u sjenu križa.

„Ako želimo živjeti izvan sjene naših sumnji, moramo položiti svoje misli i svoja srca u sjenu križa, da tu borave svakog dana.“ („A Confident Heart“, Renee Swope)

Pojam „sjena“ i „biti u sjeni“ jako je širok. Jedan od načina na koji se koristi svakako je i pojam „zaklanjati“ ili „štititi“. Ali sjena je i nešto što se postupno mijenja.

Koliko je samo istine u toj definiciji kada povežemo sjenu i križ.

Kada razmišljamo o križu čija nas sjena štiti i čuva onda otkrivamo Božju ljubav i prihvaćanje. Osjećamo se slabi i maleni, a opet tako sigurni i zaštićeni.

Križ je mjesto gdje se obavlja nezamisliva razmjena. Na križu Isus, Sin Božji, krvari i svojevoljno daje svoj život za čitavo čovječanstvo, a sve kako bismo mi imali pristup Bogu Ocu.

Križ predstavlja patnju i smrt, ali isto tako nagovještava novi život. Vječni život. Križ sam po sebi ne posjeduje nikakvu moć. Križ u zajedništvu s raspetim Kristom, koji prolijeva svoju krv za otkupljenje naših grijeha, središnja je snaga i nada kršćanske vjere. Ali ta moć nije u križu nego je ta moć u onome što je Isus učinio na križu.

Ali isto je tako zanimljiva činjenica da se sjena mijenja.

I to postupno. Iz nijanse u nijansu.

Stojeći u sjeni križa mi se mijenjamo neprestano i stupnjevito. To je duhovni rast u našem odnosu s Bogom. Križ s raspetim Kristom nas mijenja. Stalno i trajno.

Te promjene su najčešće bolne, ali to je proces preobrazbe koji u sebi uvijek uključuje postupke modeliranja, preoblikovanja, istezanja, obrezivanja… a to sve boli.

Ali sve je to za naše dobro. Vječno dobro. Bez Isusa i bez njegovog križa nama slijedi presuda i smrt. Tu milosti jednostavno nema.

Ali u Isusu i u njegovom križu postoji nada. Postoji ljubav. Postoji oprost. Postoji iscjeljenje. Postoji život.

Križ je za svakoga. On je za ranjene, za sirote, zaboravljene i zanemarene. Za potroÅ¡ene i za slabe… križ je za kriminalca, za liječnika, narkomana, prostitutku… za ministra, novinara, ubojicu… za Å¡portaÅ¡a, za beskućnika… križ je za obične ljude, jednostavne i priproste… križ je za ekscentrike i za elitu…

Križ nije selektivan.

Križ je za svakog onog koji mu želi prići i koji želi biti u njegovoj sjeni.

„Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.“

Isus prikovan na križ sve ljude privlači sebi, ali je pitanje hoće li itko doći. Hoće li itko pristupiti križu? Stati u njegovu sjenu? Hoće li itko od nas svojom voljom prići Raspetome ili će sakriti svoje lice, okrenuti glavu, pobjeći i krenuti za nekim drugim koga će slijediti?

Grci su tražili od Filipa da vide Isusa. U današnjem čitanju kao da slutimo Isusov odgovor tim znatiželjnim Grcima, ali i nama danas.

„Dobro je što me želite vidjeti. Ali pričekajte još nekoliko dana. Dođite u petak. U petak u popodnevnim urama. Sigurno ćete me primijetiti. Znati ćete da sam to ja čim me vidite. Ja ću biti na križu i tu ću u mukama umirati. Ali ja se nadam da ćete vi svejedno doći i stati u sjenu moga križa.“

Ako tražite novu Å¡ansu u svom životu, ako nemate povjerenja u dane Å¡to dolaze, ako želite blagoslovljen život, ako želite ostvariti neÅ¡to Å¡to sami niste u stanju… jednostavno priÄ‘ite križu. PriÄ‘ite mu takvi kakvi ste. PriÄ‘ite križu. Stanite u njegovu sjenu. Otkrit ćete da vas on jako dugo čeka.

„U sjeni križa

ja želim živjeti svaki svoj dan

srca poniznog, koje je spremno platiti

bilo koju cijenu kako bi se izgubilo

u sjeni križa.“

(Steven Curtis Chapman „Lost In The Shadows“)

Ivica Ursić