Kolindine inicijative i Vesnine kontre, jedna drumom druga Å¡umom

0
81

Predsjednica države i ministrica vanjskih poslova bitno se razilaze na nizu vanjskopolitičkih tema (Njemačka, BiH, iseljeništvo, regija…), što je zaista neobično, čudno i nečuveno u modernoj praksi europskih država. Još je čudnije da se ministrica pritom postavlja kao ona koja je predsjednici nadređena.

Gledamo Kolindu Grabar Kitarović kako zajedno s njemačkim kolegom Joachimom Gauckom ponosno korača ispred postrojbe njemačke vojske, onako samouvjerena i sigurna u sebe i tako različito od slika koje nam stizahu zadnjih godina iz svijeta sa susreta naÅ¡ih malih političara, koji ne vjeruju ni sebi ni državi koju zastupaju, s „velikim” državnicima. U Berlinu je dočekana doista s dužnim poÅ¡tovanjem i najviÅ¡im počastima, kao Å¡to se i svaki strani državnik dočekuje.

Ovim je posjetom predsjednica potvrdila ono Å¡to je najavljivala i u predizbornoj kampanji, posebno apostrofirajući meÄ‘u državama partnerima i prijateljima upravo Njemačku, računajući na tradicionalno dobre odnose, na zajedničko članstvo u NATO savezu i Europskoj uniji, na naÅ¡e brojno iseljeniÅ¡tvo, na snagu njemačke industrije i potencijalna ulaganja u naÅ¡oj zemlji, na njemačko tržiÅ¡te koje bi moglo apsorbirati hrvatske proizvode kad bi ih bilo, te na njemačke turiste. Njemačka je u godinama osamostaljenja i u godinama ulaska u EU zaista najsnažnije podupirala naÅ¡a nastojanja. U intervju za Deutsche Welle, koji je prethodio putovanju, priznala je kako je donoÅ¡enje tzv. „lex Perković” s očitom namjerom da se izbjegne izvrÅ¡iti njemački uhidbeni nalog utjecalo na stanovito zahlaÄ‘enje odnosa koji se sada vraćaju u normalne okvire. Njemački je predsjednik u tom kontekstu naglasio potrebu suočavanja s proÅ¡lošću, onom koju je obilježio komunizam sa svojom tajnom policijom, kao Å¡to se i Njemačka suočila. Zanimljiva je bila i igra riječima. Dok je Gauckom (ali ne i kancelarka Merkel), vjerojatno nedovoljno upućen u problem, izgovarao „zapadni Balkan”, naÅ¡a je predsjednica uporno ponavljala, diskretno ga ispravljajući, „jugoistočna Europa”, prihvaćajući obveze koje Hrvatska ima u odnosu na susjede, ali je pritom uz jugoistok spominjala i u nas zaboravljene Mediteran i Srednju Europu.

Sa sebi svojstvenom nadmenošću, i kao da ne shvaća svoju vlastitu poziciju u odnosu na predsjednicu države, hitro je reagirala ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić. Kaže ona kako nije natezanje oko izručenja Udbinih djelatnika pokvario odnose s Njemačkom – i joÅ¡ o izjavi Kolinde Grabar kako „ona ne misli ono Å¡to je rekla”. A kad je riječ o zahlaÄ‘enju odnosa s ovom najmoćnijom europskom državom, svoje nemale zasluge ima upravo Vesna Pusić zajedno s dosadaÅ¡njim predsjednikom Ivom Josipovićem i premijerom Zoranom Milanovićem. Nimalo slučajno, ni Merkel ni Gauckom nisu doÅ¡li na svečanost prijama Hrvatske u EU, gdje je najdraži gost bio Tomislav Nikolić, nije takoÄ‘er slučajno da je nakon viÅ¡e od dvije godine susret njemačkog predsjednika i hrvatske predsjednice prvi njemačko-hrvatski susret na vrhu. Dvojac Pusić-Josipović postavio se kao vjerni saveznik i izvrÅ¡itelj naloga Londona, u Josipovićevu kabinetu po volji britanske diplomacije plasirani su Dejan Jović i JoÅ¡ko Paro, po istim planovima dvoje naÅ¡ih političara, od kojih je jedan bivÅ¡i, a druga će to uskoro postati, voÄ‘ena je politika „jugosfere” i „regiona” kao oblik obnova postupnog obnavljanja propale zajednice.

Slučaj Njemačke nije jedini primjer ni jedina vanjskopolitička tema na kojoj se, Å¡to je zaista neobično i nečuveno u praksi europskih država, bitno razilaze Å¡efica države i jedna ministrica vanjskih poslova. JoÅ¡ je čudnije da se ministrica pritom postavlja kao ona koja je predsjednici nadreÄ‘ena. Nećemo joj dugo opraÅ¡tati gafove, uskliknula je Vesna odmah nakon Kolindine predsjedničke inauguracije i njezine neoprezne izjave o Srbima u Hrvatskoj. Ne znam je li se ovaj čudni odnos spominjao na susretu Grabar Kitarović sa Zoranom Milanovićem na „neutralnom terenu”, tema kojega je bila nacionalna sigurnost, ali nema sumnje kako taj odnos, ta neusklaÄ‘ena a time i nevjerodostojna politika, itekako spada pod egidu nacionalne sigurnosti.

Kolinda Grabar Kitarović je jasno kazala kako će podržati svaki prijedlog i svaki stav o BiH kojega zauzmu legitimni politički predstavnici hrvatskog naroda u toj državi, uključujući dakako i ideju federalizacije cijele države, kao i svaki dogovor predstavnika triju konstitutivnih naroda. Prošle je godine Europski parlament istaknuo načelo federalizacije, a priprema se i nova deklaracija na koju su hrvatski zastupnici u EP-u iz desne koalicije, ali i SDP-ovac Tonino Picula, stavili nekoliko amandmana upravo u tom pravcu. Ali ne da se Vesna, ona ide svojim šumskim putem suprotno svima, suprotno volji naroda, stavovima predsjednice države i stavovima zastupnika. Ona ističe kako se mostarska deklaracija Hrvatskog narodnog sabora s idejom o stvaranju četiriju federalnih jedinice nikako ne uklapa u politiku EU-a i da neće proći, jer ona to ne želi. Također, ona zagovara bezuvjetni ulazaka BiH, kao i Srbije i Crne Gore, u EU, dok gospođa Kitarović ističe kako to neće ići bez ispunjavanja određenih uvjeta, a kad je riječ o BiH prvenstveno bez osiguranja institucionalne ravnopravnosti hrvatskog naroda koji u toj državi živi.

Općenito, za politiku koju predvodi i simbolizira Vesna Pusić problem Hrvata u susjednoj državi je samo problem te države, u što se Hrvatska ne bi smjela miješati. Isto tako, iseljenici diljem svijeta koji ne plaćaju poreze hrvatskoj državi su strano tijelo koje politički ne postoji. Oni su proglašeni nepoželjnima, praktički isključeni iz političkog života i političkih ustanova. Nasuprot tome, nova se predsjednica za svog posjeta Ujedinjenim narodima susrela s tamošnjim razdraganim iseljeništvom, pozvala ih na ulaganja u domovini, što, nadajmo se, neće ostati bez odjeka, obećala dopisno glasovanje i veći broj mjesta u Saboru, što, opet nadajmo se, neće ostati samo na obećanjima. Bit će tu još okapanja oko veleposlaničkih mjesta. I sve to ne smeta Vesni Pusić da od Kolinde Grabar traži potporu za svoju ambiciju koja se zove mjesto glavne tajnice Ujedinjenih naroda. Ni manje ni više!

Svojim prvim potezima, kontaktima i putovanjima Kolinda Grabar Kitarović je zaista otvorila jedan drukčiji smjer naše vanjske politike, smjer kojega će sadašnja vlada i određeni medijski krugovi zacijelo opstruirati koliko god mogu, a nju osobno nastojati kompromitirati. Najava sklanjanja Titova poprsja iz Ureda ili prihvaćanje pokroviteljstva nad obilježavanjem bleiburške tragedije već su izazvali snažna protivljenja, što je valjda neće pokolebati. Vice Batarelo joj je kao konzervativki i kršćanki zamjerio susret s gospođom i gospodinom Clintonom, jer oni zagovaraju pobačaj, a sam Batarelo je bio čak savjetnik predsjednika koji je zagovarao i pobačaje i homoseksualne brakove. Jutarnji list ju je ulovio s nekom zastavom iza njezinih leđa i grbom koji počinje opasnim bijelim poljem. Večernji list donosi veliki naslov, a to je i jedno što šira publika pročita, kako Kolinda isto kao i Angela Merkel prima pet prosječnih plaća, a tek se iz teksta vidi kako je njemački prosjek četiri puta veći od našega.

 

 

  • Autor: Josip Jović