NEVJEROJATNA PRIÄŒA IZ NJEMAÄŒKE

0
95

Najmodernija zračna luka na svijetu koja nikad neće proraditi!

Autor: Gabrijel Zidić

U Njemačkoj i nered mora biti savršen.

Svaka zračna luka ima svoju službenu oznaku, kod koji se uz sve ostale potrebne podatke nalazi primjerice na papirima nalijepljenima na koferima. ZAG je oznaka zagrebačke zračne luke, LAX označava Los Angeles, a Sydney iz nekog razloga nosi oznaku YQY. BER je, pogodit će mnogi, kodna oznaka za novu berlinsku zračnu luku, punim nazivom Zračna luka Willy Brandt Berlin Brandenburg. BER se posljednjih godina često spominje u njemačkoj javnosti, kako i ne bi kad je riječ o zračnoj luci njemačke metropole. Problem je samo što ta zračna luka – ne radi. I pitanje je hoće li, nakon utrošenih milijardi i godina gradnje, ikada proraditi. Možda i hoće, ali ako ovih dana pitate direktora reći će vam da nije siguran.

BER se gradi već devet godina, planirani kapacitet mu je 27 milijuna putnika godišnje i treba zamijeniti dvije postojeće berlinske zračne luke, Schönefeld i Tegel. Radovi su trebali biti davno gotovi, a početak rada te supermoderne zračne luke, ponosa njemačkog graditeljstva, tehnologije i organizacije, trebao je biti u listopadu 2007. Sad je 2015. i po uzletištu raste trava, a radovi još ni iz daleka nisu gotovi. I što je najgore, nitko više nema uvid u stvarno stanje. A to znači ne samo u troškove, nego u to što je gotovo a što se još treba napraviti, gdje još treba položiti kabele i gdje je koja prostorija. Naprosto, nastao je savršeni nered u kojemu se nitko više ne snalazi.

Kako je moguće da se tako nešto dogodi? I kako je moguće da se dogodi u Njemačkoj? Teško je reći, ali je povijest nedostataka, grešaka, zabuna i aljkavosti na najvećem njemačkom gradilištu vrlo zanimljiva. Kad je prvi put odgođeno otvaranje, nitko se nije posebno zabrinuo. Dogodi se, čak i u Njemačkoj. A onda je opet odgođeno, pa opet… Pa su se u međuvremenu počele otkrivati sve veće greške, koje su zahtijevale sve veće zahvate koji su izazivali sve veće preinake u cijelom konceptu izgradnje i opremanja. Kad je bilo najavljeno da će se BER otvoriti 2016. još se vjerovalo da će sramota biti jednoga dana zaboravljena. A zatim je otvaranje odgođeno za 2017. Prije dva tjedna voditelji projekta govorili su da radovi kasne oko dva tjedna, a danas se javlja ozbiljna bojazan hoće li se ikada završiti. Projekt je u početku procijenjen na milijardu eura, a u međuvremenu je riječ o sedam milijardi. Bez obzira hoće li BER ikada primiti putnike.

Kad smo već kod putnika, jedan od mnogobrojnih propusta mogao bi posebno pogoditi putnike s kovčezima, ako ih ikada bude. Većina putnika vuče svoje kovčege za sobom, a kad je potrebno prijeći s jednog kata na drugi, tu su pokretne stepenice. One postoje i u novoj berlinskoj zračnoj luci, već su ugrađene. Samo su prekratke. Tako da bi putnici, ako ih bude, s kata na kat išli pokretnim stepenicama, a kad dođu na kraj morali bi uzeti svoj kufer u ruku i s njime prijeći pješice još nekoliko običnih, „nepokretnih“ stepenica. Ali to je samo jedan problem.

Posljednji otkriveni propusti vise na stropovima zračnog pristaništa, teže četiri tone i ugrožavaju statiku zgrade. Riječ je o protupožarnim ventilatorima koji su, ispalo je, nekoliko puta teži nego što je to dopušteno. Oni ondje vise već godinama, ali je istom prošlog tjedna otkriveno da su preteški i stoga su obustavljeni daljnji radovi, po tko zna koji put. Direktor zračne luke Karsten Mühlenfeld, koji je na to mjesto došao nakon što su njegovi prethodnici smijenjeni zbog aljkavosti, priznao je da se mogu očekivati daljnja neugodna otkrića. On međutim još uvijek odbacuje sve glasnije zahtjeve da se gradnja obustavi i da se zračna luka sagradi negdje drugdje.

Prekratke pokretne stepenice svjetska su senzacija i može ih se očekivati, recimo, u Nigeriji i nipošto u Njemačkoj. Pritom su one najmanji problem. Ključno je to što očito nitko više nema pregled na tome ogromnom gradilištu. Prije dvije godine pojavio se problem sa svjetlom. Nije se dalo ugasiti. Mjesecima se tragalo za rješenjem i napokon je svjetlo ugašeno, a cijena toga iznosila je 11 milijuna eura. Potraga za prekidačem za svjetlo očito je poremetila podatkovne sustave, pa su se drugdje pojavili kvarovi. Ali ni to nije najveći problem. Kad biste sad nekoga pitali gdje je koja prostorija, nitko vam ne bi znao dati točan odgovor. U cijeloj zračnoj luci ima nešto manje od 4.000 prostorija. Kad su projektirane, svaka je dobila svoj broj, kako bi se moglo u njima snalaziti. Međutim, tijekom izmjena planova u međuvremenu netko je promijenio i brojeve prostorija, tako da se sada zaista ne zna gdje je koja. Taj se problem pokušava riješiti već godinu dana, a rješenje još nije na vidiku.

Poznato je da se u današnje vrijeme pri gradnji predviđaju posebni kanali za kabele, potrebne za elektroničke uređaje. Tako je predviđeno i na BER-u. Samo što očito nije predviđena točna količina kabela, pa su se svako malo pojavljivali novi radnici s novim kabelima. Dok se nije ustanovilo da su kanali postali preuski i da će, kad se kabeli uključe u za to predviđene utičnice, u kanalima postati prevruće. Trenutačno radnici ponovno razvlače oko 90 kilometara kabela, iako nitko ne zna koliko smisla ima taj posao. Naravno, kanali su potrebni ne samo za elektroniku, nego i za grijanje, klimatizaciju, vodovod i kanalizaciju. Oni su uglavnom napravljeni, ali su u međuvremenu izgubljeni planovi za neke od njih pa nitko više ne zna kamo provesti koju cijev. Uzgred, prije nekoliko godina u smeću u blizini gradilišta pronađeni su povjerljivi nacrti. Je li možda riječ upravo o planovima za spomenute kanale, nije poznato, jer su povjerljivi.

Sustav za prtljagu najbolje je i ne spominjati, jer bismo onda morali reći da je premali. Sad se pouzdano zna da nije dovoljan za planirani broj putnika. Ali najgore je što se ne može nadograđivati, jer je zgrada premala. Gradilište je dakle po tko zna koji put u fazi mirovanja, nakon što je državno odvjetništvo zaustavilo radove zbog sigurnosnih razloga. I to nekoliko dana nakon što su berlinske gradske vlasti rekle da je sve u redu. Propusti i nedostatci pritom nisu jedini problem. Gradnju već godinama prate korupcijske afere. Njemački su mediji sredinom kolovoza objavili da državno odvjetništvo vodi istragu zbog sumnje u korupciju vezanu za izgradnju berlinske zračne luke, u koju su umiješane vodeće njemačke tvrtke Siemens, Bosch i tvrtka kćer Njemačkog telekoma T-Systems. Kratko prije toga objavljeno je da je u stečaju završila tvrtka Imtech koja se bavi opremanjem zračne luke, kćer istoimene nizozemske tvrtke.

Svako malo stižu vijesti o slučajevima nedopuštenog dogovaranja cijena, računima bez pokrića, mitu i sumnjivim isplatama u gotovini. No okolnosti vezane za stečaj Imtecha čudne su, jer postoje naznake da je uprava zračne luke unaprijed znala za stečaj iako je, kako pišu njemački mediji, reagirala potpuno nepripremljeno. Bivši šef zračne luke Hartmut Mehdorn početkom je godine izjavio da Imtech posluje normalno. Kad je objavljeno da se protiv tvrtke vodi istraga zbog nepravilnosti, Mehdorn je rekao da se tvrtka u međuvremenu konsolidirala. Mehdorn je u međuvremenu otišao, ali je otkriveno da je tada uprava već tražila druge izvođače. Ako je vjerovati njemačkim medijima, gradilište koje je trebalo demonstrirati nadmoć njemačke tehnologije i organizacije postalo je suvremena verzija kule babilonske u kojoj se više nitko ne snalazi. I ne bi bilo iznenađenje kad bi, nakon gotovo deset godina gradnje i potrošenih sedam milijardi eura, vlasti rekle da odustaju od svega. Jer je nemoguće razmrsiti nastali čvor. A vjerojatno je nastao upravo zbog toga što se u ulozi graditelja javlja sama vlast, savezne zemlje Berlin i Brandenburg i njemačka savezna vlada. Koje uvijek iznova pronalaze nova objašnjenja za nove propuste. A mogućnost kontrole gradnje izvan njihovih upravljačkih struktura nije predviđena. Jedino što je sada izvjesno jest kaos, nered, koji izgleda tako savršen kao da je i sam temeljito isplaniran.